Gologuzan

MALI PODSJETNIK NA PROŠLA DEŠAVANJA


BANDIĆ U AKCIJI

EU PLES

STREET DANCE

Sladunjava Jaca pokazala je još jedanput da iz starog mađioničarskog šešira bivšeg prvog čovjeka vlade kojeg je dobila u nasljeđe, može izvuči samo ofucane zečeve i šarene laže.
Još jedna jeftina predstava iz onako prastarog repertoara vječnog nam političkog cirkusa. Pametan čovjek uvest će „svježu“ krv i pokušat će se „podmladiti“, ostati koliko- toliko živ.
No Jacika se pokazala tako pervezno narcisoidnom i stranački skučenom i umjesto da stare rage zamjeni trkačim konjima, ona je samo ragama zamjenila mjesta.
Obični posjetitelj elitne nam ergele moga bih se i prevariti, jer naviknuvši na stara mjesta „kljusadi“ i loše rezultate kroz godine, čovjek bi pomislio:“Čekaj malo, ne vidim ono debelo kljuse u štali broj 2, ova nova raga je nekako više mišićava, možda nešto i bude od nje i ruku na srce ova joj bijela potkošulja baš lijepo pristaje?“. Toliko o vladinim promjenama .

Što se tiče predsjedničkih kandidata ,Bandić nam nudi demokraciju tipa „šibicarenja“ na glavnom kolodvoru.Dokoni prolaznici žele okušati sreću i „osigurati“ si bolju budućnost sa par kuna dobitka.No spretni šibicar hitrim potezima „opelješi“ svakog lakovjernog prolaznika da ovaj zapravo i ne shvati što ga je snašlo.
Interesantna je činjenica da će se u 99 % slučajeva vratiti kod istog „lika“ i ponovno okušati „sreću“, te naravno opet biti izmanipulirani.
To je ujedno i izborna taktika suburbanog mešetara Bandića , jer iza jeftine „kulise“ od kartonske kutije, kuglice i tri prazne kutijice šibica , vrti se zapravo velika lova.
Svi znaju da gube, ali sam pogled na „jadnog“ i „vrijednog“ manipulatora koji se „smrzava“ po cijele dane na glavnome kolodvoru u trenu djeluje kao iznenadna pljuska, kao bijes koji prerasta u histeričan smijeh.
Gubitnik praznih đepova odlazi u tamnu i hladnu noć i grozničavo se nada ponovnom susretu sa tim „vrijednim“ stvorenjem.
S druge strane predsjednički kandidat „babyface Nad“, tipičan je primjer generacije koja je upijala filmove Martina Scorsesea.
Zamislite zgođušnog i nestašnog mladića koji u „majici na špaline“ sa siromašnog juga Italije dolazi u veliki grad na sjeveru.Tu uz pomoć „organizacije“ postaje jako imućan i utjecajan član društva.Vrtoglavom brzinom napreduje u svakom pogledu.No to nije dovoljno.On hoće više.
Realno,zar takvom „potencijalu“ nije mjestu na samom vrhu, biti elita elite?
“Zašto ne !“ - čuju se glasovi iz tame.
Scenario drugi.
Zamislite da su vam otuđili automobil.Sve ste pokušali, ali bez uspjeha.No jednoga dana u izlogu rabljenih automobila vidite svog „miljenika“.U tom trenutku obuzimaju vas bijes i radost istovremeno.
Ulazite u trgovinu spremni na svađu,kad ispred vas u trenu stvori se uglađeni gospodin srednjih godina baršunasta glasa i upita vas što želite.Vi pokušavate objasniti o čemu se radi,ali njegova smirenost, uglađenost i profinjeni vokabular baca vas na koljena.
Nudi vam vaš otuđeni automobil po ultra povoljnoj cijeni.Vi u tom trenu onako zbunjeni i sve manje ljuti prihvatate tu ponudu.Svjesni ste činjenice da ste svog ljubimca na kraju krajeva ipak dobili natrag i da je taj uglađeni gospodin ipak samo ljubazna osoba koja vam je dala zaista nevjerojatno povoljnu cijenu za vaš vlastiti „tutač“.
Formula kako biti zadovoljan vrlo je jednostavna.
Pronašli ste svoj otuđeni automobil,dobili ga po zaista smiješnoj cijeni od uglednog i nadasve ljubaznog gospodina i zar još ima mjesta ljutnji?
Vi ste trenutno sretni i zadovoljni.Zar to nije smisao života?Naravno da će te tog istog ljubaznog prodavača preporučiti i svim svojim prijateljima od sveg srca, jer čovjek zaista zna svoj posao, a to treba znati cijeniti.
Najstariji predsjednički kandidat me podsjeća na vic o Muji kad ga je Suljo našao vezanog za stablo spuštenih gaća.
Suljo ga upita:“Šta ti se to bolan desilo Mujo?“.
Mujo odgovori:“Suljo ne pitaj ništa samo jebi i razguli !“.
Želim reći, tom čovjeku su kroz povjest „lijevi“ i „desni“ radili sranja.Cijeli mu je život bio tipa „toplo – hladno“.
Lijevi su mu ubili oca,lijevi su mu besplatno dali stan i diplomu.
Desni su mu ubijali rođake,desni su mu opet da li moć i bogatstvo.
U takvoj situaciji jako je teško biti relan i donositi prave zaključke, a u isto vrijeme zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti.
Predsjednik tipa „jesam li doš'o il' sam poš'o“, može biti koristan samo „ekipi“ koja ga „gura“ i vjerojatno nikom više!?
Cijela ova predizborna groznica, bolje rečeno gripa, te ponuđeni kandidati i „izlizana retorika“ može imati plodno tlo čini mi se samo na ovim prostorima.
Pitate se zbog čega?
Problem je vjerojatno u tome što Hrvati žive u prošlosti, životare u sadašnjosti, a sječanja su im u budućnosti.